Rezultati utakmica:

Kup NSKZŽ, 31.08.2016. NK Desinić - NK Đalski
Prvenstvo 28.08.2016. NK Ivančica - NK Đalski
Povijest i zanimljivosti

Povijest Gubaševa

Dvorac Đalski Gubaševo se prvi put spominje još u 16 stoljeću, a svoje ime dobilo je po vlastelinskoj porodici Gubaševski čiji je dvorac tu nekada i stajao. Istom posjedu pripadale su i Gredice, kasnije vlasništvo Komorijevih, a 1813. godine Gredice kupuje Matija Babić, predak našeg poznatog pisca Ksavera Šandora Đalskog, po kome je nogometni klub i dobio ime.


Ksaver Šandor Đalski

Ksaver Šandor Đalski

Ksaver Šandor Gjalski rođen je kao Ljubomir Tito Babić 26. listopada 1854. u Gredicama kod Zaboka. Kasnije će u svom djelu Za moj životopis zapisati: "U petak sam se rodio (26. oktobra 1854) nešto prije ponoći. Moj prvi glas novorođenčeta bio je popraćen udaranjem stare dvjestagodišnje ure, kojim je najavljivala dvanaest sati, ili, kako je u ono još romantično u nas doba primalja, valjda također romantična, inače supruga felčera iz obližnjeg trgovišta, uskliknula: 'Die Geisterstunde!' I tako, rođenu u petak, u takvu uru, budu mi od prvoga časa u životu pratilicama starodavne predsude i bojazni; a malo zatim zahvati me bolest tako jako da su i prizvani liječnik, i felčer, i žena mu primalja odsudili te mi je živjeti samo još nekoliko sati, pak - žene oko zipke nisu više dvoumile da tako mora biti kad sam se u petak rodio."

Osnovnu školu i gimnaziju pohađao je u Varaždinu, a nakon svršetka gimnazije u Zagrebu upisuje studij prava na Pravoslovnom fakultetu. Studij prava završiti će 1874., ali ne u Zagrebu već u Beču. U vrijeme školovanja susreće se s Eugenom Kvaternikom i s oduševljenjem prihvaća njegove političke stavove i zamisli. No, kasnije će njegove političke stavove odbaciti i zastupatiti ideje Josipa Jurja Strossmayera. Četiri godine kasnije (1878.) u Beču će položiti državni ispit i zaposliti se u Koprivnici kao državni činovnik. Kasnije će često mijenjati mjesto boravka (Virovitica, Osijek, Sisak, Pakrac, Šušak, Zagreb...). Pri Kraljevskoj zemaljskoj vladi zaposliti će se 1891., ali već sedam godina kasnije (1898.) biti će umirovljen zbog neslaganja s politikom bana Khuena Hedervarya.
U hrvatskoj književnosti javlja se prvi puta u listu Vienac 1884. Pripovjetkom Illustrissimus Battorych uzevši književni pseudonim Ksaver Šandor Gjalski po majčinu ocu. Jedno će vrijeme, zajedno s Milivojem Dežmanom, biti urednik lista Vienac. Vrhuncem njegova stvaralaštva smatra se djelo Pod starim krovovima (1886.). No, značajni su svakako i nejgovi romani U novom dvorute Na rođenoj grudi. Pored njih piše i politički roman U noći te tri povijesna romana - OsvitZa materinsku riječ i Dolazak Hrvata. Svakako treba spomentu i djela: Iz varmeđinskih danaDiljem domaTri pripovijesti bez naslovaJanko BorislavićBijedne pričeĐurđica AgićevaMale pripovijesti,RadmilovićLjubav lajtnanta Milića i druge pripovijetkeSasma neobični i čudnovati doživljaji illustissimusa Šišmanovića. Pored romana pisao je i književne članke, filološke oglede te političke i povijesne rasprave.
U dva mandata bio je predsjednik Društva hrvatskih književnika, a 1903. izabran je za počasnog člana JAZU. U politički život uključuje se 1906. kada biva izabran za zastupnika u Hrvatskom saboru. U vremenu od 1929. do 1920. na dužnosti je velikog župana Zagrebačke županije. Preminuo je 9. veljače 1935. u rodnim Gredicama.

 

Obrazovanje

Škola u Martinišću otvorena je 1936. Nastava se do tada održavala u župnoj kleti u Jezeru koja nije bila pogodna za nastavu, a kasnije u Velikom Trgovišću. Službeno nije u Jezeru bilo učitelja do 1843. godine kada su već radili učitelji u okolnim župama Klanjcu, Kraljevcu, a 1854. i u Erpenji i Tuhlju. Konačno je i u župi Jezero poučavanje djece dobilo stalniji oblik. Za vrijeme Tome Gajdeka uvedena je po župama pučka škola s tri razreda, u župnoj kući u Jezeru, za djecu oba spola.

Škola



Kateheta je mjesni župnik, koji katehizira djecu dva puta tjedno po dva sata uz dobru metodu poznavanja vjeronauka. Nastava se održavala u župnoj zgradi u Jezeru, na brijegu blizu župne crkve, a tu je župnik imao vinski podrum. Škola se trebala preseliti u Veliko Trgovišće, ali neki su htjeli zadržati školu na brijegu u Jezeru, pa je došlo do teškog izgreda. O tome je župnik Augustin Kotši pisao u župnoj spomenici. Godine 1878. raspravljalo se da se škola preseli u gostionicu gospoštije Cesargrad-Novi Dvori u Velikom Trgovišću. Na sjednici se zaključilo da se zgrada “gospoštinjske oštarije” u Velikom Trgovišću iznutra pregradi i preuredi da bi što bolje služila nastavi. Općina je za školu plaćala najamninu grofovima Erdödy. Dana 25. lipnja 1886. održana je u općinskom uredu važna sjednica - zaključeno je da se izaberu trojica koja će u ime općine sklopiti ugovor s gospoštijom novodvorskom o kupnji njezina zemljišta “za gradnju učione u Velikom Trgovišću”. Za vrijeme dok se ne sagradi nova školska zgrada nastava je premještena u Martinišće u kuću gđe Schneider koja je ustupila jednu sobu. Kada je dograđena nova škola u Velikom Trgovišću, preneseno je pokućstvo iz škole u Martinišću u Veliko Trgovišće. Pokućstvo nije odgovaralo u novim prostorijama pa se nabavilo novo. Redovna nastava u novoj školskoj zgradi počela je 19. listopada 1891. Bilo je upisano 193 učenika i učenica.

 

Legenda o sv. Juriju iz Klanječkog jezera

Nekada davno se ovdje nalazilo veliko jezero u kojem je živjela strašna sedmoglava aždaja, strašni zmaj kojemu nitko nije mogao nauditi. Svakog dana je zmaj pojeo po jednog čovjeka ili ženu. Ako ga nije imao strašno bi se razbjesnio i uništavao je sve u okolini jezera, sela, stoku, njive i usjeve.Stoga su seljaci odlučili da mu svaki dan žrtvuju jednog čovjeka ili ženu. Zmaj se smirio, seljaci su mogli nastaviti svoje poslove i svi su bili veseli, osim naravno onih koje je čekao zmaj za večeru. No, zmaj je vremenom postao probirljiv, te je tražio samo mlade djevice. Seljaci su se opet složili, jer su vjerojatno u seoskom vijeću uglavnom bili muškarci, pa je opet zavladao mir. Napravili su oni i nekakav raspored, pa je tako došao red i na kćer uglednog, moćnog i bogatog gospodara kojeg su svi poštivali i slušali. Ražale se oni, pa predlože gospodaru da zamjene djevojku, no ona sama nije željela žrtvovati nekog drugog pa se tužna uputi prema jezeru. Na putu susretne mladog junaka Juru, koji je naišao u ovaj kraj, a nadaleko je bio poznat po hrabrosti i spretnom rukovanju sabljom. Popričali oni, malo on nju tješio, pa pođu zajedno do jezera, iz kojeg naravno izroni zmaj, čekajući djevicu samu. Kad je pokraj nje ugledao mladog junaka, strašno se razbjesni, počeo rigati vatru iz svih sedam glava, strašno je udarao repom po vodi i stvarao velike valove, no Jura, mladi junak nije se uplašio, nego je zametnuo boj. Strašna borba trajala je sedam sati i svakog je sata Juraj zmaju odrubio jednu glavu. Kada je pala i posljednja , tijelo zmaja mrtvo padne u vodu. Nesreći klanječkoj došao je kraj.

Crkva Sv. Jurija